Joga je danas svjetski raširen oblik tjelovježbe, u većini slučajeva čisto rekreativnog karaktera, odvojen od svojih religijskih korijena. Unatoč svojim brojnim pozitivnim karakteristikama, u Hrvatskoj mnogi zaziru od prakticiranja joge bojeći se da će ih netko pokušati preobratiti na Hinduizam ili uvući u neki oblik mističnih rituala. U nastavku ćemo ukratko prikazati proces promjene joge od religijski i geografski ograničene prakse u oblik tjelovježbe posebno popularan u Zapadnom svijetu. Spomenut ćemo glavne faze njezinog razvoja i oblikovanja u ono što joga danas jest na Zapadu.

Prve povijesne tragove o jogi nalazimo prije više od 5000 godine na području zapadne Indije, nakon toga, prve zapise, u svetim hinduističkim tekstovima Rig Vedi i Upanishadama, od tada pa sve do zadnjih stoljeća joga je bila neodvojivo povezana s Hinduizmom, iako su je prakticirale i druge religije poput Budizma. Jedan od najpoznatijih tekstova, koji prvi put sistematično prikazuje jogu je Yoga Sutra koju je sastavio Patanjali negdje u 2. stoljeću. Nekoliko stoljeća kasnije, počinje se formirati, kao zasebna grana, ono što danas na Zapadu prvenstveno smatramo jogom, a to je Hatha joga – grana joge koja se bazira na fizičkom izvođenju vježbi i joga poza.

Joga majstori su počeli putovati na zapad krajem 19. i početkom 20. stoljeća, poučavajući Hatha jogu, a tada je dobila i veći zamah među pučanstvom u Indiji (do tada je bila prakticirana većinom od strane „svećenika“). Jedan od najutjecajnih joga učitelja bio je Tirumalai Krishnamacharya. Živio je od 1888. do 1989.g. Često ga se naziva „Ocem moderne joge“. Vjerovao je da joga može biti jednako i duhovna praksa kao i metoda fizičkog liječenja. Tridesetih godina 20.og stoljeća razvio je Vinyasa Jogu - oblik joge u kojemu je posebna pozornost posvećena disanju i njegovom usklađivanju s pokretima koji se sastoje od niza standardiziranih poza. Proširio je popularnost joge diljem Indije, a tri su njegova učenika imala ključnu ulogu u širenju joge na Zapad: K. Pattabhi Jois, B. K. S. Iyengar i Indra Devi.

1915. Pattabhi Jois (1915.-2009.) popularizirao je stil Ashtanga Vinayasa Joge, koji je naslijedio od svoga učitelja i dalje razvijao. 1948.g. osnovao je Ashtanga Yoga institut u Indiji, gdje su počeli dolaziti mnogi zapadnjaci kako bi učili jogu. Neke od poznatih osoba koje su bile njegovi učenici su Madonna, Sting i Gwyneth Paltrow.

Indra Devi, rođena 1899.g u Rigi, pravog imena Eugenie V. Peterson, umrla 2002. Bila je kćer švedskog bankara i ruske plemkinje, pohađala dramsku školu u Moskvi, postala glumica i plesačica u Berlinu. 1927.g. otputovala je u Indiju i uzela scensko ime Indra Devi. 1938.g. postala je prva žena koju je poučavao Krishnamacharya i prva strankinja koja se istaknula kao učitelj joge. Otvorila je prvu školu joge u Shangaiu. 1947. preselila se u SAD i otvorila joga studio u Hollywoodu. Među mnogim poznatim zvijezdama koje je poučavala jogi su i glumice Greta Garbo, Eva Gabor i Gloria Swanson.

1966. K. S. Iyengar (1918-2014) nakon godina učenja i poučavanju u Indiji, na svjetsku scenu je stupio svojom knjigom Light on Yoga, koju je objavio 1966.g u SAD-u. U njoj je prikazao načine izvođenja asana (poza) prikladan za sve ljude, tako i one samouke. Vjerojatno je njegov rad, u najvećoj mjeri pridonio sekularizaciji joge. Od svojih učenika nije zahtijevao promjenu religije niti duhovne prakse, poticao ih je da se jogi posvete kao profesionalci, zalagao se za standardizaciju praksi i učenja, i poticao integraciju joge u svjetovne institucije. Posebnu pažnju je posvećivao anatomskim detaljima i poravnavanjima prilikom izvođenja asana, te tako formirao oblik joge koji danas svi prepoznajemo.

U kratko možemo zaključiti da je joga, kroz veći dio svoje povijesti bila duhovno-tjelesna praksa u sklopu religijskih učenja, a to je i danas za mnoge pripadnike istočnjačkih religija, ali se u zadnja dva stoljeća odvojila i razvila jedna struja koja je prekinula svoje poveznice s religijom, sekularizirala se usmjeravanjem na tjelesne aspekte prakticiranja joge i postala privlačna i dostupna svim kulturnim skupinama diljem svijeta.

Dorotea Tuškan

Svi znamo da je kretanje važno za naše fizičko zdravlje, ali i da utječe na naše raspoloženje. No jeste li znali da fizička aktivnost, a naročito ples značajno utječu na naš mozak, pamćenje, koncentraciju i inteligenciju? Fizička aktivnost povećava mentalnu fleksibilnost i brzinu procesuiranja informacija nakon samo 45 minutne vježbe. No kako bi smo postigli najbolje rezultate potrebno je kombinirati čisto aerobne vježbe, poput trčanja, s vježbama koje zahtijevaju višu razinu koordinacije pokreta, poput borilačkih sportova ili plesa. Fizička aktivnost direktno utječe na razvitak i oblikovanje mozga. Kompleksniji tjelesni pokreti stvaraju kompleksnije sinaptičke veze u mozgu koje se kasnije koriste prilikom razmišljanja i obavljanja različitih zadataka. Dobar primjer takve uzajamne nadogradnje je povećana sposobnost rješavanja matematičkih zadataka kod djece koja uče svirati klavir.

Plesni pokreti, poput onih koji se koriste u baletu ili yogi, su neuobičajeni načini kretanja koji zahtijevaju povećanu moždanu aktivnost i učenje, a društveni plesovi koji zahtijevaju koordinirano kretanje u paru dodatno povečavaju zahtjevnost cjelokupnog procesa i opseg korištenja mozga. Znanstvena istraživanja pokazuju da ples utječe na smanjenje rizika od demencije do čak 76%, te pomaže pacijentima koji boluju od Parkinsona i Alzhaimera.

Što je to što razlikuje ples od drugih oblika tjelovježbe?

• Ples je aktivnost koja zahtijeva donošenje brzo izmjenjujućih trenutnih odluka što aktivira mozak, za razliku od npr. trčanja gdje imamo konstantno ponavljanje istih pokreta bez razmišljanja.
• Ples obuhvaća više moždanih funkcija od jednom- kinetičku, racionalnu, mišićnu i emocionalnu što dodatno povećava živčanu povezanost

Za mozak najkorisniji oblik plesa je društveni ples. Partneri moraju biti stalno na oprezu i u stanju pripravnosti kako bi mogli ispravno interpretirati znakove druge osobe. Ovdje nema rutine, niti uvježbane koreografije. Koraci i figure se spontano izmjenjuju u ritmu glazbe. Kako bi smo koordinirano pratili partnera ponekad imamo samo djelić sekunde da naš mozak ispravno protumači sve znakove i pokrene naše tijelo u pravom smjeru. Takvo kretanje zahtjeva visoku razinu budnosti i moždane aktivnosti. Što češće plešemo to nam je lakše. Ne zato što smo naučili ponovljene korake nego zato što smo ojačali mozak koji sada lakše i brže tumači podatke oko nas i djeluje u skladu s time. Nova mentalna snaga koju smo stekli plesom sada je vidljiva i u drugim dijelovima našeg života i koristimo ju kod obavljanja svih zadataka. Postajemo usredotočeniji, brže razmišljamo, bolje pamtimo, mozak sporije stari, sretniji smo i sveukupno zdraviji.

Ako želite saznati više o utjecaju plesa i tjelovježbe na mozak, pomoći kod vrtoglavice, Parkinsona i Alzhaimera pročitajte sljedeće linkove 🙂